Djevojka iz Old Schoola

Evo jedan pravi muzički broj za Stojedinicu..ili/i O 101..?

A zašto im niste rekli da se izuju, gospođo Hloverka Novak Srzić?  (O emisiji Otvoreno 2.2.2010.)

Dragi studenti, profesori, dekane, prodekane za nastavu, netko..

Predlažem da se uvede pod obavezno čitanje dvotjednika za kulturna i društvena zbivanja Zarez, tjednik Novosti, regionalni portal e-novine. Zarez  košta 12 kuna, Novosti 10 kuna, a e-novine su dostupne besplatno. Ovime ulazim u slobodu odabira načina informiranja, ali ova razina je neprihvatljiva. Neprihvatljiva.   

Pitajte profesoricu Tenu Perišin i Viktoriju Car, Dariju Marjanović, Sašu Petrića… kako su podigle/i TV odjel.

Vjerojatno ću se pitati zašto nisam preskočila Otvoreno i odgledala Drugi format bez…ma.  

Neće se ponoviti, hvala.

Nadam se da će se Radio 101 vratiti i ponovno izboriti za mjesto koje mu pripada.. Što se stava tiče, pogledajte e-novine, primjer kako se odnosi prema svojim čitateljima/slušateljima.

;kraj mjeseca

Splićani, divni ste kad hoćete :) ; 10.2. 

e-novine ;  forever

 Što mislite tko Vam pjeva? Amira ili Zemlja i oni koji ne mogu?

Grandmaster Flash, The message 

Ima li sta, USKOČE?

Pomnoženi s nulom

Za Let  3 

Erykah Badu

Zap Mama & Erykah Badu, Bandy Bandy

Dosta milovanja. Patim, priznajem, da ono što ću ovdje reći ne ostane samo kao moje osobno razračunavanje sa samom sobom i pitanjima koja me, sada već doslovno, izjedaju. Ako na kraju sve ostane na tome da u sebi postignem mir, to ću zahvalno prihvatiti. Ali neću biti sretnija. Na kraju, ništa od ovoga niti bi pisala niti bi se usudila započinjati da je riječ samo o vlastitom zadovoljenju. Uskoj sreći. Na tom tragu želim da bude jasno da niti jednim jedinim slovom ne gubim iz vida poštovanje spram funkcija i poziva ljudi koje ću spomenuti niti je za mene moguće da govorim i djelujem iz pozicije zloće, uskih interesa, loših namjera. Problem je što ne postoji osoba koja bi za sebe rekla drugačije. Zato jesmo tu gdje smo i nema druge nego da i sama, kao što određen broj novinara (i u širem smislu) dvadeset..DVADESET godina isto čini, a to je da ljudima ostavlja na procjenu svoje misli, spoznaje, znanja, iskustva. I čiji kriticizam nikada, ali NIKADA nije napustio i iznevjerio sferu svjetla. Krajnjeg Dobra. Nismo, NISMO u poziciji da ocjenjujemo, na kraju i ocrnjujemo ili opravdavamo naše ponašanje, opće moralno rasulo, razularenost i izbezumljenost njihovim diskursom i retorikom. Naprosto zato što nismo pokazali da imamo vid.. taj dar. Vid je dar. Nismo NIČIM pobili ili dokazali da su u krivu. Upravo suprotno. Naše srljanje je bjesomučno samouvjereno. Pod tim nikako ne mislim samo na političku vertikalu odozgo prema dolje. Niti mislim na politiku u užem smislu. Pokušavam razmišljati sveobuhvatno..društveno.

-Jučer je na web stranici Večernjeg lista objavljen tekst odnosno inicijativa pod nazivom Akcija ”SOS za Hrvatsku”: Umrežimo 100.000 znalaca. Kao lead stoji rečenica “dovoljno je da tri posto sposobnih Hrvata kreativno i strastveno djeluje i stvarat će više od sadašnjih 1.3 milijuna zaposlenih.” U redu. -Mjesecima, svakodnevno, pratim web site E-NOVINE za koje pišu novinari s početka teksta i čiji je urednik- najviše moguće poštovani- Petar Luković, beogradski novinar koji je za vrijeme Juriša Zla pa sve do danas DAO sve, ali SVE što jedan čovjek može od sebe dati za Svjetlo. Sjedište e-novina je u Beogradu. Za e-novine pišu oni koji su do dana današnjeg 2009. progonjeni i osporavani fizički i eterično. Vjerujem da se zna na koje novinare mislim. Ako to ipak nije slučaj ništa ne košta da se upiše stranica http://www.e-novine.com/. Ja nemam niti jedan jedini razlog da mislim da je takvo postupanje i takav odnos spram njih opravdan i ispravan. Osim što se smatra financijski ili čak diplomatski, politički pogubnim. Te premise, stavovi su potpuno, DUBOKO promašeni. I dugoročno nazadni. To znači da pljujemo budućnosti u lice. Ili, nehajemo ali OČEKUJEMO.     ŠTO!?    Jer koncept e-novina niti je rušilački, niti je mrzilački niti je plitak. Koncept e-novina je naprosto PLEMENIT.     KRITIKA, ako ima uporište u Dobru-a to ovdje jest slučaj- je plemenita. Bez kritike i dijaloga se stvarnost, život ne mijenja. Odnosno, ne mijenja se nabolje. Da ne govorim da tekstovi tih autora (SVIH i svih intervjuiranih, bez obzira tematiku; e-novine nisu usko političke novine ) ne samo da nisu agresivni, ne samo da su ispravni, sveobuhvatno pogođeni, precizni nego uspijevaju, živo uspijevaju biti šarmantni. Puni duha. Na kraju, skromni. -Kultura.. jezik.. povijest, ŽELJA da prebrodimo što nas razdvaja, da se suočimo s demonima iz prošlosti koji nam ne dozvoljavaju (i neće dozvoliti) naprijed;.. povijest marke Adidas, iznimne pjesnikinje, iznimni filozofi, muzičke recenzije, intimno voljene,  prekrasni dopisnici iz svijeta, ..pokrenuli su e-školicu za mladost..Dio tog sajta su linkovi i drugih pozitivnih udruga, organizacija, inicijativa, portala. Što VIŠE možemo očekivati i zahtijevati!? Zašto puštamo da nestanu? Zašto opet i iznova ignoriramo!? Ako je razlog beogradsko sjedište, odakle nam pravo da mislimo da nas se ne tiče? E-novine su CIVILIZACIJSKI projekt (točno znam o čemu govorim!), ispit naše zrelosti, jesmo li iskreno u stanju zagaziti u svjetliju budućnost ili se nastaviti strovaljivati u bezdan.

-”Za stanovnike Hrvatske promjena je pojam koji, kako nam se tumači sa svih političkih pozornica i kako ističu svi politički epigoni, naši domaći, ali i inozemni, europski, svjetski, označava neki teški zadatak, kao imperativ ulaska u europske integracije, bez čijeg ostvarivanja nema boljeg života“. Tako piše Večernji u tekstu o Akciji SOS iznad kojeg je foto Nikole Tesle. ? Nejasno mi je, ako je riječ o ozbiljnoj, a ne jednodnevnoj akciji zašto već danas nema niti S od akcije, odnosno barem ikona koja na to podsjeća. Zašto je kao autor teksta potpisan VL? Ako nekoga zanima više neka pročita. Meni u ovoj sferi više ništa nije jasno. -Toliko nedorečenosti i ispraznosti.

Nadan Vidošević je u nedavnom intervjuu izjavio kako Hrvatska ne bi trebala ustrajati na formulaciji (pa onda i stvarnosno) da bude lider u regiji, nego da bude kvalitetan DIO te regije. Je li i to samo prazna formulacija? Što to stvarnosno ZNAČI? Na koji način se to ostvaruje ako se ne prepoznaju projekti ZA budućnost?

U tom je smislu za mene nemoguće- i iz tog razloga sam navela i citat iz VL- da podržim nedomišljenu akciju, a da STVARAN, ŽIV, PLEMENIT koncept sa našim (ne mislim usko) najsvjetlijim ljudima iz e-novina još jednom nečujno umre. Ima još jedan razlog.  Jedan divan čovjek kaže kako je općenitost protivnica svjetlosti. I zato navodim primjere. Jer mu vjerujem.- Je li moguće da smo TOLIKO izgubljeni i tako besramno i pokvareno slijepi? Nesmiljeno u tome samouvjereni?

Premijerka Kosor je, prepričavam, ljudski zabrinuta i dirnuta što su radnici Željezare u ponoru. Ne pred ponorom, u ponoru.. jedini izlaz koji vide je štrajk glađu. Štrajk glađu. -Pozdravljam tu zabrinutost. Problem je taj što se uporno ne želi vidjeti i ne želi priznati da građani ove zemlje štrajkaju OPĆOM glađu već dvadeset godina. Mislim na onu glad da ti drugi želi dobro. Taj drugi su institucije. A da se, pritom, ta dobrota ne manifestira kao ucjena ili milovanje perceptivne invalidnosti. Tako željeti dobro nekome je promašeno u značenju. Suštinski.   Ono što je krajnji rezultat i što se neizbježno događa usporedo s time je SROZAVANJE svih vitalnih funkcija koje čine čovjeka i jedno društvo.  A kao apsolutan, konačan rezultat je pucanje šavova (ne u smislu samo- od- sebe, pa super; uz potenciju kontre). Je li moguće da smo uvjereni da lošost može biti vječna. Ne može. Apsolutno ne.

U tom smislu ogavna mi je pomisao i namjera naše Crkve da investira u isprazne mastodonte, megalomanske ljušture.. dok najveća većina hrvatskih ljudi skapava. Vrijednosno i tjelesno. Ta Crkva koja je, u jednom dijelu, mene naučila da promatram svijet očima sveobuhvatnosti. Vidom i nutrinom. Kao vas nije sram? Kako vas nije STRAH? Neba..*? Zašto ponavljate ono zbog čega su crkve danas fizički poluprazne, a istinski prazne jer je sve manje ljudi koji u Istini zaista žive i žele na tom putu i ostati?Mene je nekad ispunjavalo zalutati u crkvu, onako preko tjedna, na par minuta. Sada na to uopće ne pomislim. A mogu reći da sam prošla fazu onog neminovnog lutanja. Hirova. Tako da više ne tražim krivicu u sebi. Stvarnost to svakodnevno opovrgava. Svakodnevno. Sada sam u potrazi za ljudima. I nalazim ih i ne namjeravam ih izgubiti.- Zašto ne pomognete ljudima koji Vas trebaju? Živo. Zašto ljudi moraju biti u očaju i doći k vama da bi pokazali milosrđe? Kako MOŽETE živjeti u takvoj okrutnosti i laži? I pritom imati obraza da napadate sekularnost bez ikakva stvarno teološkog, a na kraju i stvarno kršćanskog uporišta? Kako dopuštate i ne sankcionirate svećenike koji sa oltara blate Riječ? -Neviđena drskost. -Ako se hrvatskim građanima živo ne pruži ruka i POMOĆ bez da su prisiljeni štrajkati glađu i prosvjedima, zaboga, onda će, za mene, vaše multimilijunske ljušture za koje nalazite opravdanje da niknu, značiti završnu propast.

U tome ne želim sudjelovati. To posebno znači da se tome ne želim klanjati. Jer nije iz Dobra. 

Jako sam nesretna. Kada pogledam u što je moja zemlja pretvorena. Možemo li se na neko vrijeme odmaknuti od sebe samih primjećujući jedino sopstvenu, neposrednu ugrozu? Možemo li se odmaknuti od prazne forme? 

Da se vratim e-novinama.. jedinoj svijetloj točki. Iz svega rečenog ne mogu prihvatiti da nema osobe ili osoba koji imaju financijsku mogućnost da podrže ove ljude, a da pritom kao zahvalu ne očekuju podilaženje i neutemeljeno milovanje. Ponavljam, njihova kritika nije rušilačka. Znam da ih ima. A ako sam ipak u krivu, onda je i to znak da u ovoj zemlji za mene i meni slične, mjesta i sunca nema.

 Slobodno otvorite Bibliju koju bi trebali razumjeti ili bilo koji teološki spis, filozofski spis, slobodno otvorite knjigu svjetovne profilacije koja naprosto priča o segmentu života iz jednog ljudskog pogleda, a da nema uporište u mržnji i taštini. I pokušajte protiv toga. Nećete uspjeti.

Ova je stvar samo za mene; e-novinama zbog svega najslađe HVALA

Shinedown, Sound of madness

Can’t touch this! To jest, e-novine. -Isto.

Don’t touch this!

Kiss!

KULTURNA JAVNOSTI 

Jeste li

PROČITALI

DANAS

e-novine? 

A

SUTRA

hoćete li?

To su                                                        hej- NOVINE!!!!!!!

NOVINE.. 

? 

Read for me, please.. and react FOR US.

-Tako ste slatki i dobri, sa e-školicom..  (osmijeh)

 Mrak..

Worried smile.. 

Nat King Cole, Unforgetable

                                                              Pustinjak I

U pustinji se rodio dečko

po nadimku Pustinjak

Njegov tata je lovio

divokoze i ostalu divljač

Ubijajući ih, hranio je svog

malog sina

Kada je dečko porastao

i sam je hvatao i ubijao

divokoze i ostalu divljač

i njihovim se mesom hranili

Da li ćeš,

dečko Pustinjače

i dalje živjeti u šumi

to jest, u pustinji

Da li ćeš i dalje ubijati

divokoze i ostalu divljač?

Anette

Ti si moja striptizeta

jer se svake noći skidaš

preda mnom

moja mala striptizeto.

Pamtim tvoj seksualni hir za seksom

ženo mog seksualnog života

Pa kad skineš sve sa sebe

onda vodimo ljubav

a ja te karam

i tako vodimo seksualni život

pa se opet karamo

ti i ja

Volim svaku pozu

da primjenim

kraljice seksa

a najviše volim kada mi sjediš u krilu

milo moje seksualno mače

koje se sklupča oko mene

oko masovnog rock idola

i skakača s mostova

Takvu ženu ne treba puštati niti je

davati drugom da vodi seksualni život

s drugim čovjekom,

niti ću te dati ikom moja lutko,

na koncu moja Anette

Sjeti me se moja kraljice seksa i droge

iako nisam drogeraš

mila moja Anette

Nermina

Gledam te nermina

imaš kovrdžavu kosu

i dobre guzove za meljanje

ko kifle u Dugalića pekari

i rekao sam ti to

a ti si meni samo rekla

“MRŠ”

Pustinjak II

U pustinji je rastao dečko

po nadimku Pustinjak

Kada mu je tata umro

on je lovio jelene, divokoze i ostalu divljač

Nije išao u školu,

jer je ovo bila pustinja

Pustinjače, da li sretneš

nekog žednog u pustinji

pa ga napojiš ledenom vodom

sa pustinjskih brzaka

s rijeke u kojoj napušene Holanđanke

skaču bangee jumping sa lijanama

Kad ćeš ti, pustinjače

da nađeš životnog saputnika

pa da više ne ubijaš životinje

po gustim šumama

Meho Džeger(1950-2004), Mostarac, čovjek i pjesnik, u Mostaru legenda,  ljudima mentalne širine veličine širine konca, ništa više nego -klošar, prostak

Od mojih ljepota A.,L., T..LJ i još nekih

A sad ću se ograditi. Ograđujem se od onih “droga”. Ništa to mene ne zanima, niti ĆE. Osim ako pod drogu ne svrstamo ljubav, a ja ne svrstavam. To je ono što se, pod logikom ljubav-droga, naziva krivi vrijednosni sud. Kad malo bolje- još jednom pročitam- ograđujem se od cijelih pjesama Anette i Nermina..ima tu svega, poza i svašta, proste riječi. Pustinjaci mogu ostati, oni ne štete ugledu moje stranke, samo i jedino radi toga što onima koji i imaju sposobnost da shvate domet ovih pjesama, ne ugrožava ih niti ih boli briga, kako to djeca kažu..Odrasli satranih vrijednosti, tj., onih koji razumiju jedino govor psovki, hod najnižeg prostaštva, u penthouse obitavalištu-rekli bi- “zaboli me kita” uz onaj manevar prema .  I zato Pustinjaci ostaju. A i zato što su Lijepi shvatili zamku pa prestali pisati tim jezikom (ne potpuno, ali s dobrom mjerom).- Inače, ograđujem se i od Mehe Džegera tutto completo. Doduše, on ima jedan uvjet ispunjen da bi ga se u nekom kontekstu i moglo spomenuti, a taj je da je pet godina mrtav. Jest, ima uvjet, ali labav jer jer umro od stomačnog infarkta. Nije se čak niti raspadao jedno dvije godine pa da se spominje u deset redaka.  -Što bi rekla lijepa Ljiljana “sic!”. Sic!  Znači ja sam se potpuno ogradila i odrekla..uopće nije bitno što se ne vidi jer oko mene je ograda od sedefa, visoka koliko pogled pruža. Još bi jedino mogla riješiti onu nemoguću misiju da prihvatim da više ne postoje ljudi nego samo stranke. Formalne, koliko i taborske.

-Kad ćete doći kod mene na Puž pitu od tikvica i svježeg sira? Ja ću razvaljat preko cijelog stola. Uz to ćemo piti domaće vino, ono zlatno. Tu će biti Ljiljanica.. Bobica.. Vedranica..Ines..Dženanica.. Borkić.. Viks Žmiks.. Dragan.. Andrej.. dragi Predraž.. Marko.. Emir Pirke.. Petar.. Marinko.. i Ilko.. Robert.. Rambos.. Stric..Vladimir.. Vuč.. Aleksandar.. Senad..Mile..sa sve E-novine, Dani i još neki/e i još par mojih ljepota..Ništa nećemo pričati, samo ćemo se gledati.

Ili..toćat ćemo prstiće u moru, uz pljuske bonaca valova, limoncelo ili pivo ili sok od zove. Tamo ćemo spremiti kokota ili ribu neku drugu, hladnu salatu od hobotnice, salatu od mirisnih pomidora i luka s malo bosiljka iz onog tamo grmića s maslinovim uljem, naravno.. s nama će biti TBF i svi ćemo pjevati  ”Nitko mi neće ovi dan pokvarit”. I opet ćemo šutiti. Ali Vedranica neće moći izdržat, pa će nam pričat o “lošim jebačima”. Pa ćemo se valjat od smijeha, suze će nam klizit što od grča što od hihota. Onda kad se kroz dan u toj šutnji dobro opustimo i upoznamo, pjevat ćemo sa Zosterom.. pa malo sa Lutvom i Azricom. I čagat kao djeca, njihat se s lijeva na desno i obrnuto. Svirati zračne gitare ili onako na veslo. A možda i uz Glenmorangie ili Bushmills ili mirisnu otočnu rakijicu. A onda ćemo se izgrliti i tako. -Možda jednog dana.. 

A sad se odričem i ograđujem od cijelog teksta. Zaboravite sve. Fućkaš snove koji nisu stranački, nego samo ljudski.  Nekvarno, bez obijesti ljudski. Bez zla.

Zoster, “Ko je jamio”- Na Youtubu

 Aj bok

Terra Croata 2009.

Terra Croata, do koje?

Hrvatska, 2069.

Dugo me niti jedna fotografija nije tako potresla kao ta Danijela Dragojevića (preuzeta iz Globusa; Cropix, Pixsell). Čitam ovih dana Peterlića (svi ga vole i cijene, naime; obavezna ali mila literatura..) i sve te krupne planove, kadrove, kuteve snimanja, donji rakurs, gornji rakurs, stanja kamere.. i gledam tu fotografiju, gledam tog čovjeka, gledam mu pogled i mislim..je li to, kaj, krupni plan, je li to total ili je to VJEČITI (hrvatski) detalj. !? 

Krupni plan, u teoriji filma, razlikuje se od portreta u fotografiji ili slikarstvu upravo po toj karakteristici-što je lice prikazano krupnim planom “živo, ono je pokretno i nalazi se u stanju mijene”. Gledajući fotografiju Danijela Dragojevića.. evo još jednog upitnika ili logična zaključka ? Danijel Dragojević više nije živ, niti pokretan.. niti više prolazi kroz životnu mijenu. Njegova mijena je profesionalno određena i profesionalno zaključena. Jedinu mijenu koji Danijel Dragojević ima, odsad, pravo prolaziti jest ona njegova osobna. U pjesmama i zbirkama. 

Ljudi koji su ga upoznali i s njim surađivali zovu ga “najvećim živućim hrvatskim pjesnikom”. NAJVEĆI ŽIVUĆI HRVATSKI PJESNIK. Znači..Danijel Dragojević je živ, on je “najveći”, pripada Hrvatskoj i prolazi nametnutu mijenu. I to ovdje ne znači apsolutno ništa.. 2009. godine, na ulazu u Europsku uniju. Ljudi dragi, da sam neki faktor- neka zemlja kao Bruxelles je li.. u Europskoj uniji, ja bi nas blokirala sljedećih 15 godina. (tako umišljeno..sorry, rezignacija)

Jasnije, ovdje nije riječ- ili nije jedino riječ-o Danijelu Dragojeviću. Ovdje je riječ o SVIMA koji RADE.., ispravnije-GRADE, pošteno i neprimjetno, a unatoč tome nitko (institucijski,profesionalno) ih ne vidi. Jedino što nas uzbuđuje (pod tim sada mislim.. budi, na neko vrijeme) je smrt i nesreća. Što krvavija. Ali “znamo” to sve.. Yes, we KNOW! 

“Danijel Dragojević uključio se u redakciju Trećeg programa kao vanjski suradnik, a doskora kao urednik ni dvije godine otkako je program osnovan, i dao je golem i prepoznatljiv udio razvoju tog programa. S vremenom je Treći program postao najvećom kulturnom tribinom u Hrvatskoj, a danas se već može obilježiti kao spomenik kulture. Dragojević je njegova ikona. Ta nesmotrena i netaktična gesta simbol je erozije Trećeg programa. Dobro poznam, poštujem i volim Dragojevića i znam kako ne bi htio da se od njega proizvede ’slučaj’ ili ’skandal’. (Snješka Knežević, povjesničarka umjetnosti; Globus,7.8.2009)

Reakcija i komentara ima još, ne mogu naći Jergovićev članak..pa ću, da ne duljim više, citirati Branka Čegeca: “Posao mu možete oduzeti, poeziju ne možete! Dragojević ne može izgubiti! A oni koji gube nisu dorasli to čak niti shvatiti“.

Ako je kontekst i tumačenje krupnog plana povezano s Danijelom Dragojevićem vulgarizirano, ispričavam se. Najiskrenije..- Kao što se duboko ispričavam zbog upotrebe druge dvije fotografije. Prvo..zato što sam ih stavila u bilo kakav kontekst, a drugo zato što ovdje nije riječ o Dijani Čuljak Šelebaj i supružu. Niti u najluđim snovima ne bih aludirala na bilo kakve ljudske kompenzacije, isto kao što Dijana Čuljak Šelebaj, u pozitivnom smislu, ne može dobiti epitet “najveća”. Ili može? -Ove tri fotografije smo, ako ćemo pošteno, MI. -Puu, ha..

Stremimo li mi igdje? i Kako stremimo? O tome se radi.

Još jednom se odričemo ljepote..kao što je Predrag Matvejević, na primjer. Taj čovjek je personifikacija ljepote. Ali na Wikipediji koče se dva bijedna, glupa odlomka, isto kao što za Danijela Dragojevića stoje tri rečenice i nabrojana djela.

Opet..je li ovo krupni kadar, total ili vječni detalj? 

Drugim riječima,”ljudska glava jeftinija je čak i od novinskog uskličnika”. !! Čije su ovo riječi. -HRT-ove nisu.  ?

Halo Hrvati..što smo to takvi..

Ovu muziku upućujem svim Matvejevićima i Dragojevićima..tržišnim, tvorničkim, školskim, ljudskim. Graditeljima, inače.

Chic Corea, Return to Forever, Vulcan Worlds